Govoriti o CRIKVENICI kao zračnom lječilištu i morskom kupalištu, što je službeni naziv pod kojim je bila poznata od početka svojeg turističkog razvoja koncem l8. st; znači govoriti o prvom hrvatskom, unutar habsburške monarhije, jer Opatija je bila preko granice, a još je jedino Dubrovnik u to doba bio poznat kao turisticki grad.
Ali nakon dva svjetska rata, a pogotovo nakon 1945. godine, od stare slave ostalo je gotovo ništa. Ostale su zgrade, koje su odmah nakon rata pretvorene u privremene bolnice, iz kojih je silom prilika bio odnijet sav inventar i pokućstvo. Trebalo je u kratkom vremenu iza 1946. u poratnim prilikama totalne neimaštine stvoriti ponovno bazu za prihvat turista.
Skoro nevjerovatnom brzinom sve je pocelo ispocetka, naravno u uvjetima koji su tada stajali na raspolaganju. Nemoguce je u ovom kratkom pretstavljanju obuhvatiti sve pojedinosti i dogadjaje. Ograniciti cemo se stoga na kratku kronologiju.
Ponovni pocetak je bio izuzetno težak zbog materijalnog položaja svih zgrada odnosno njihove uništenosti, pomanjkanje osnovnog inventara i pokucstva, ogranicenosti nabave živežnih namirnica, pomanjkanje tekuce vode. To su bile godine entuzijazma i srece da je veliki rat gotov i da možemo krenuti dalje.
Nova država imala je i druge zakone o vlasništvu pa je prelaz zgrada bivših hotela u vlasništvo grada ili opcine, ponekad nekog velikog na brzinu stvorenog industrijskog giganta koji od vecih zgrada, nekadanjih pansiona, stvorio svoja odmarališta, hoteli su dobili nove vlasnike, ali srecom u vecini od njih bilo je barem nekolicina starih radnika kojima hoteljerstvo i turisticka djelanost nisu bili novost. Ti su radnici bili ljudski potencijal za obnovu svega što je ratom bilo uništeno.
U samom pocetku obnove turisticko - hoteljerske djelatnosti, svaki hotel je imao najprije svoj radnicki savjet, upravni odbor i direktora uz ostalo osoblje. Kako je sezona trajala vrlo kratko, u prosjeku 45 dana popunjenosti, da bi se kasnijih godina taj broj popeo na 60 do 70 dana, a sezona je službeno pocinjala 1. svibnja i završavala 15. rujna. Poslovanje je stoga bilo vrlo skuceno, jer je hotele trebalo obnavljati, a zarada je bila vrlo mala zbog kratkog trajanja sezone. Hotelima se tada prikljucilo pojedine manje ugostiteljske objekte kao restorane i buffete pa je na taj nacin stvoreno zaokružene cjeline ugostiteljske ponude svih 12 mjeseci, iako se uglavnom ovdje kretalo lokalno stanovništvo. Tako su nastala hotelska poduzeca 'CRIKVENICA', 'ESPLANADE', 'THERAPIA' i 'VILLA DANICA'. To je bila osnova crikvenickog turizma od 1950. godine pa sve do integracije tih crikvenickih poduzeca u jedno jedinstveno poduzece pod nazivom UGOSTITELJSKO TURISTICKO PODUZEĆE 'JADRAN'.
Integracija je izvršena 1964. godine, a do toga doba materijalna je baza hotela vec bila znatno poboljšana i izmijenjena. Bilo je i novih gradnji i dogradnji i pregradnji postojecih zgrada što je povecalo kapacitet postojecih hotela i poboljšalo strukturu ponude jer su dogradnje hotelskih kuca bile sa kupaonama što je bio veliki pomak na bolje u ponudi. Te godine gradjen je odnosno stavljen u pogon kao novogradnja hotel INTERNATIONAL; u samom središtu grada koji je do današnjeg dana odigrao važnu ulogu u produženju sezone i u zimskim mjesecima. Hotel THERAPIA sagradio je u tim godinama hotel MEDITERAN, a hotel ESPLANADE depandansu. Svi ti novosagradjeni hoteli, da ne zaboravimo i RIVIERU uz hotel DANICA, bili su moderni u tom smislu da su sobe imale kupaonicu, WC.. Ovdje ne smijemo zaboraviti i stari hotel ZAGREB koji je takodjer dobio svoju depandansu sa kupaonicama.
S vremenom je došlo i do dalnje integracije hotelskih poduzeca koja su se nalazila na teritoriju tadašnje opcine Crikvenica. Tako je JADRAN obuhvacao bivša samostalna poduzeca u Novom Vinodolskom ZAGORI, LIŠANJ I TURISTICKO NASELJE POVILE, a u Selcima, Hoteli VARAŽDIN, JADRANKA, ESPERANTO, SELCE, SLAVEN I CAMP SELCE. Posebnu ulogu odigrala je gradnja velikog turistickog kompleksa AD TURRES sa hotelom, OMORIKA što je uvelike poboljšalo strukturu ponude i povecalo i ukupan broj kreveta u tzv. cvrstim objektima tj. hotelima i hotelskim naseljima na zavidnih 4.200 kreveta.
Kako je prolazilo vrijeme, tako se je i ukazala potreba da se hotelske kuce obnavljaju. HOTEL THERAPIA kao najstariji hotel u poduzeću bio je obnavljan 1978. i 1979. godine tako da je prešao u mnogo višu kategoriju i na cjelogodišnje poslovanje. Obnavljale su se i druge hotelske kuce, a zadnje što je JADRAN, kao velika hotelska kuća, dao Crikvenici to je preuzimanje u vlasništvo zgrade koja je nekada prije 2 tisuce godina bila rimska utvrda na ulazu u kanjon Dubracine pa onda pavlinski samostan, djecji dom i konacno odmaralište tvornice KAMENSKO. Zgrada je obnovljena 1980. godine i predana na korištenje kao izvanredno lijep hotel Kaštel na samoj obali mora sa vlastitom plažom, pa dok ne vidimo obnovljen hotel MIRAMARE, uz ponovno obnovljenu THERAPIU Kaštel ostaje kao ukras i ponos nekadašnjeg JADRANA i cijele Crikvenice.
